30 Jan Sonja Stojičić Grujić
Volim reći da sam skeptik.
Ne postoji stvar u životu u koju nisam sumnjala.
Neko bi rekao da je to pozitivno, neko ne.
Da budem iskrena, prema konceptu „life coachinga“ bila sam jako skeptična.
Može se reći da sam svemu tome prišla sa velikim predrasudama.
Smatram da predrasude nisu nužno loša stvar, pogotovo onda kada promijeniš mišljenje.
Mijenjanje mišljenja, drugačiji pristup, otvaranje novih poglavlja su nešto što svaki čovjek treba uraditi za
sebe.
Um nije, i nikada ne smije biti pravolinijski.
Kada sam počela sesije kod Sandre bila sam u teškom periodu.
Može se reći da nisam vidjela izlaz, a ni drugačiji način da pristupim problemu u kojem sam bila
zarobljena godinama.
Okrećući se u krugu, bez izlaza koji bi na koncu donio drugačiji ishod.
Tada je u moj krug ušla Sandra, i može se reći poprilično ga promijenila, razbila krug i ponudila mi novi
put.
Sva moje predrasude, koja su većinom bile vezana za „pozitivno razmišljanje“, koje se zadnjih godina
koristi kao vrlo česta floskula, i koja je na neki način kao crna magla nad glavom svakog ko jednostavno
ne može da „misli pozitivno“, nestale su poslije dve sesije.
Na prvoj sesiji Sandra mi je rekla da ću u suštini ja sebe sama da dovedem tamo gdje želim da budem, a
ona će biti kao neka vrsta vodiča, Beatriče (od početka sam je tako vidjela) koja će me tamo povesti.
Priznajem, nisam vjerovala da je to moguće.
Onda sam krenula u vježbe (koje su na mene djelovale od prvog dana), raščlanjivanje mojih problema, i
pretresanje svih rješenja koje se nalaze u meni, a sama ih nikad ne bih našla.
To ne bih uspjela da Sandra nije od početka našla pristup koji mi prija.
Slušala me pozorno, prekidala tačno kad je trebalo, i vodila me da sama sebi odgovorim zašto sam tu
gdje jesam, i gdje bih bila kad bih drugačije postupila.
Vrlo brzo sam usvojila stvari koje su me osvijestile. I to je ono što je zanimljivo.
Ono što mislite da znate, ne znate.
Ono što vam se čini kao milion puta rečeno, nije vam rečeno.
I najbitnije, ono što mislite da ne možete, možete!
Kada uđete u svijet coachinga, ili nađete coacha kao što je Sandra, shvatite da „težak“ rad na sebi nikada
ne prestaje.
Čak i kada padnete, kad ne želite da ustajete, kad sami sebe vučete na dno, i to je u redu.
Niko vam ne može reči da samo mislite pozitivno i da će sve biti u redu. Ta igrica se ne igra tako.
I ako je iko poput mene, i ima problema sa „nasilnom“ filozofijom pozitive, coaching je prava stvar.
Kako Sandra kaže, u redu je pasti ali ne treba stalno „padati“.
Potraga.
Nađite nešto što vama prija, što će vam ponuditi ono što je prijeko potrebno, a to je drugačiji pristup.
Meni je drugačiji pristup koji me Sandra naučila promijenio život.
I ne, moji problemi nisu nestali, nestala sam ja ona stara.
I prestala sam sebe osuđivati. Kako god da se osjećam. To sam ja.
Tehnike koje sam naučila kod Sandre pomažu mi toliko da već sad (poslije 10 sesija) nezamislivo mi je
bez njih.
Sa svake sesije, nebitno u kakvom raspoloženju sam ušla, izašla sam raspoložena, ispunjena i ponosna.
Prije svega na sebe.
Vjerujte da je taj ponos najbitnija stvar koja vam treba.
A treba vam i Beatriče.
Sonja Stojičić Grujić, profesor srpskog jezika
