03 Jun NLP I RODITELJSTVO
KAKO VAM METAMODEL MOŽE POMOĆI U KOMUNIKACIJI SA DJECOM
U svakodnevnoj komunikaciji svi se služimo generalizacijama, izvrćemo informacije koje nam dolaze iz spoljašnjeg svijeta ili ih brišemo. Pa ćemo tako često čuti: „Uvijek su svi protiv mene“ (generalizacija), „Sigurno neće doći na druženje zbog onog što sam rekao“ (izvrtanje), „Rekli su mi da je Marko puno bolji“ (brisanje).
Ukoliko ovakve rečenice čujemo od djece (ovdje prvenstveno mislim na djecu školskog uzrasta), metamodel nam može pomoći da tvrdnje i razmišljanja koja su nekorisna za dijete i negativno utiču na njegovo samopouzdanje dovedemo u pitanje i na taj način pomognemo djetetu da bolje sagleda situaciju u kojoj se našlo.
Metamodel je, dakle, set pitanja koji nam omogućava da provjerimo neosnovane generalizacije, da damo nova značenja informacijama koje su izvrnute u komunikaciji i da pronađemo šta nedostaje ukoliko je došlo do brisanja informacije.
Ako nam dijete kaže: „Uvijek su svi protiv mene“, pitanje koje možete postaviti je: „Da li su baš SVI protiv tebe?“ ili: „Jesu li baš UVIJEK protiv tebe? Hajde se sjeti kada su bili na tvojoj strani“ ili: „Znaš ono kad si im predložio*… pa su s tobom…?“.
Ovakva pitanja često koristim u komunikaciji sa svojom starijom ćerkom i uglavnom vrlo brzo dođemo do toga da je njena generalizacija netačna.
Kada kažu nešto poput: „Sigurno neće doći na druženje zbog onog što sam rekao“, dovodimo u pitanje vezu između dva dijela rečenice, na primjer: „Kakve veze sa njegovim dolaskom ima to što si rekao?“.
A u slučaju rečenice poput: „Rekli su mi da je Marko puno bolji“, pošto su neke informacije izbrisane, možemo da pitamo: „Ko ti je to rekao?“ ili: „Bolji u odnosu na koga?“.
Ono što je važno prilikom korišćenja metamodela jeste da se uskladimo sa djetetom, odnosno da svoj ton i držanje tijela prilagodimo njegovom, kao i da koristimo riječi koje dijete razumije. Takođe je dobro da koristimo i takozvane „omekšivače“, odnosno da počnemo rečenicu sa: „Baš me zanima…“ ili: „Pokušavam da te shvatim, objasni mi, molim te…“.
Iako vam se može učiniti da treba puno toga da imate na umu i da nije lako uključiti metamodel u svakodnevnu komunikaciju, kao i kod primjene ostalih NLP alata i tehnika, sve je stvar prakse. Ukoliko svjesno odlučite da što češće koristite neka od pitanja iz metamodela, uskoro će vam takav način komunikacije postati prirodan i neusiljen.
Pitanje koje izbjegavamo u metamodelu jeste: „ZAŠTO?“, pošto nakon „zašto“ obično dobijamo izgovore i na taj način sagovornik se još više učvrsti u svojoj poziciji. Djeca obično ne znaju da daju odgovor na to pitanje ili povezuju uzrok i posljedicu na neodgovarajući način, tako da umjesto pitanja: „Zašto si to uradila?“ puno je bolje da pitamo: „Šta treba da promijenimo pa da se to više ne dešava?“ ili: „Na koji način možeš to drugačije uraditi?“.
Ukoliko smatrate da su ova pitanja korisna, koristite ih što češće, jer će samo tako napraviti razliku u vašoj komunikaciji sa djecom.
* U tekstu se glagoli i pridjevi vezani za djecu koriste nekad u muškom, a nekad u ženskom rodu, da bi se izbjeglo „predložio/la“, „rekao/la“, što otežava čitanje teksta.
